Rođena je 7. februara 1949. godine u Novom Sadu. Završila je gimnaziju „Jovan Jovanović – Zmaj“ 1967. godine u Novom Sadu kao nosilac diploma „Vuk Stefanović – Karadžić“, „Svetozar Marković“ i „Mihajlo Petrović – Alas“. Na Medicinski fakultet u Novom Sadu upisala se 1967. godine i diplomirala 1972. kao najbolji student u generaciji. Za postignute uspehe na studijama dobila je pet uzastopnih nagrada Univerziteta u Novom Sadu. U sklopu međunarodne razmene studenata boravila je na klinikama u Danskoj, Francuskoj i Grčkoj. Obavezni lekarski staž završila je u Kliničkoj bolnici u Novom Sadu i položila državni ispit 1973. godine.
Poslediplomske studije biohemije na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu završila je u julu 1974. godine i odbranila magistarski rad „Alternativni putevi metabolisanja piridoksala – uloga centralnog nervnog sistema u inaktivaciji vitamina B6“. Doktorsku disertaciju „Biohemijski pristup psihijatrijskoj dijagnozi i terapiji afektivnih psihoza
– značaj uporednog praćenja koncentracija metabolita biogenih amina i nivoa leka u serumu“ odbranila je 1978. godine na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, u 29. godini, kao najmlađi doktor medicinskih nauka u bivšoj Jugoslaviji. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije položila je 1978. godine. Od 1975. godine bila je zaposlena na Institutu za neurologiju, psihijatriju i mentalno zdravlje. Za šefa Laboratorije Instituta postavljena je 1980. godine, a 1985. je osnovala i rukovodila Ambulantom za posthospitalno praćenje nivoa lekova i metabolita u telesnim tečnostima. Za načelnika Odeljenja za kliničku neurobiohemiju i neuroimunologiju postavljena je 1992. godine. Nakon formiranja Kliničkog centra u Novom Sadu, postavljena je za načelnika Odeljenja za demijelinacione, neurodegenerativne i ekspanzivne procese. Tokom svog rada na Institutu uvela je brojne nove dijagnostičke metode:
Od 1994. godine bila je saradnik Centra za magnetnu rezonancu Instituta za onkologiju u Sremskoj Kamenici, gde je prva u zemlji uvela metodu MR spektroskopije in vivo u rutinsku dijagnostiku.
Boravila je na stručnom usavršavanju iz MRS u Atini, a u Luvenu, Firenci, Beču i Briselu je pohađala stručne kurseve od 1996. do 1998. godine i položila sva četiri stručna ispita u okviru subspecijalizacije iz neuroradiologije, za oblast MRI, predviđena programom Erasmus Univerziteta Evropske ekonomske zajednice.
Rukovodila je i učestvovala u realizaciji više naučno – istraživačkih projekata. Publikovala je 337 radova, od čega više od 200 u inostranim časopisima i 4 međunarodne monografije, i učestvovala na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Za rad o stanju hematoencefalne barijere kod multiple skleroze prof. dr Diklić je dobila nagradu
Američke akademije za neurologiju, 1995. godine u Sijetlu, a za radove iz MRS je tri puta dobijala nagradu Zavoisky.
U julu 1989. godine izabrana je za aktivnog člana Evropskog udruženja za neurologiju, sa sedištem u Le Kremlin Bicetre (Francuska), a 1995. godine za člana Sekretarijata Međunarodnog udruženja za neuroepidemiologiju, sa sedištem u Betsedi (SAD). Bila je i član Internacionalnog i Evropskog udruženja za magnetnu rezonancu.
Za redovnog profesora, za predmet Neurologija na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, izabrana je 2003. godine. Učestvovala je u izvođenju praktične i teorijske nastave studentima medicine i stomatologije, poslediplomcima i lekarima na specijalizaciji iz neurologije, psihijatrije, opšte medicine, urgentne medicine i biohemije. Od 1994.
godine izvodila je teorijsku i praktičnu nastavu u okviru predmeta Neurology stranim studentima. Bila je mentor za izradu studentskih i magistarskih radova i doktorskih disertacija. Prerana smrt izvanrednog naučnog radnika i pedagoga prof. dr Vere Diklić, veliki je i nenadoknadiv gubitak za medicinsku nauku i Vojvođansku akademiju nauka i umetnosti. Njena izvanredna naučna dela i doprinos savremenoj neurologiji ostavili su neizbrisiv trag.