Transformacija VANU u VANUK

TRANSFORMACIJA VOJVOĐANSKE AKADEMIJE NAUKA (VANU) U VOJVOĐANSKU AKADEMIJU NAUKA, UMETNOSTI I KULTURE (VANUK)

Ovih dana navršava se jedanaest godina rada reosnovane Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU). Saglasno odlukama Ustavnog suda Republike Srbije (2012-13), inicirana je transformacija VANU u javnu ustanovu pod nazivom „Vojvođanska akademija nauka, umetnosti i kulture“ (VANUK), što je u saglasnosti sa Statutom APV i zakonom.

Naglašavamo da u odredbama Ustava Republike Srbije, između ostalog, piše i sledeće: „Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvajati suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana“ : Član 2 stav 2: „Vladavina prava je osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima“ (Član 3. stav 1); „Državna vlast ograničena je pravima građana na pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu“ (Član 12 stav 1); „Jemči se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje“ (Član 46. Stav 1); „Naučno i umetničko stvralaštvo je slobodno“ (Član 73. stav 1).

Radi podrobnije informisanosti javnosti, navodimo nekoliko činjenica.

Kratak istorijat:

Osnivanje: Skupština Vojvodine 20. juna 1979. godine, uz podršku i pozitivno mišljenje tadašnje Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) kojoj, u to vreme, predsedava akademik Pavle Savić, donosi Zakon o Vojvođanskoj akademiji nauka i umetnosti. Postavljeni su i ciljevi i zadaci nove naučne institucije – „da organizuje, razvija, podstiče i koordinira naučno i umetničko stvaralaštvo i primenu rezultata naučnih istraživanja, da učestvuje u utvrđivanju i ostvarivanju politike društvenog razvoja nauke i umetnosti”.

Vojvođanska akademija je označena kao najviša naučna i umetnička ustanova u AP Vojvodini, a smeštena je u zgradu Platoneuma – palatu koju je još 1861. godine kupio vladika Platon Atanacković sa ambicijom da tu bude budući „Srpski akademski institut”. Osnivačka sednica prve VANU održana je pola godine kasnije, 4. decembra 1979. godine. Prvi predsednik bio je poznati matematičar Bogoljub Stanković, sekretar Milan Čanak, a članovi prvog Predsedništva Petar Drezgić, Branislav Đurđev i Ištvan Seli. VANU nije imala sopstvene institute ni posebne istraživačke jedinice, pa vrlo blisko sarađuje sa raznim univerzitetskim ustanovama u Novom Sadu koje bivaju nosioci raznih zamisli i projekata prve Vojvođanske akademije.

Prvih deset godina: Prvih deset godina postojanja te VANU obeležava i plodna saradnja sa Maticom srpskom, najstarijom kulturnom ustanovom srpskog naroda. U redovne članove izabrani su Slavko Borojević, Branislav Bukurov, Petar Drezgić, Branislav Đurđev, Vladimir Kapor, Milan Konjović, Sreten Marić, Vasko Popa, Bogoljub Stanković, a u dopisne Danilo Branovački, Rudolf Bruči, Dušan Čamprag, Milan Čanak, Aleksandar Fira, Stevan Goldman, Josip Mirnič, Paula Putanov, Ištvan Seli, Aleksandar Tišma. I sledećih godina članstvo VANU se obogaćivalo: u Vojvođansku akademiju ulaze Bogdan Brukner, Olga Hadžić, Janoš Herceg, Jan Kmeć, Zoran Kovačević, Vojislav Marić, Stevan Mezei, Živan Milisavac, Dušan Milović, Milivoj Nikolajević, Svetozar Petrović, Čedomir Popov, Milena Prvanov, Miroslav Radovanović, Božidar Vujanović, Bela Ribar, Relja Savić, Rajko Tomović, Pavle Ugrinov, Tibor Varadi, Novica Vučić, Dragutin Zelenović.

Promene: Nakon usvajanja Ustava Republike Srbije (1990), dolazi promena. Zakon o Srpskoj akademiji nauka i umetnosti donela je Narodna skupština Republike Srbije na svom drugom vanrednom zasedanju 17. jula 1992. g, a Ukaz o proglašenju, na osnovu člana 83, tačke 3. Ustava Republike Srbije, pod brojem 212, doneo je i potpisao 20. jula tadašnji predsednik Republike Slobodan Milošević. U tom Zakonu, pod „prelaznim i završnim odredbama”, u članu 29. se kaže da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi raniji Zakon o Srpskoj akademiji nauka i umetnosti („Službeni glasnik SR Srbije” br. 17/76, 28/80. i 21/90), Zakon o Vojvođanskoj akademiji nauka i umetnosti („Službeni list SAP Vojvodine”, br. 17/79) i Zakon o Akademiji nauka SAP Kosova („Službeni list SAP Kosovo” br. 24/78, 30/80. i 36/89). Ovaj Zakon iz jula 1992. godine, koji je stupio na snagu osam dana posle objavljivanja u „Službenom glasniku SR Srbije” bio je, očigledno, istovremeno i akt o prestanku rada i postojanja nekadašnje, prve Vojvođanske akademije nauka i umetnosti. Ona je, tim zakonom, ukinuta; njeni članovi (32) prevedeni su, bez izbora, u Srpsku akademiju nauka i umetnosti, a u Novom Sadu je formiran Ogranak SANU, pa mu je na korišćenje dat Platoneum.

Reosnivanje: Skupština Autonomne pokrajine Vojvodine, na sednici održanoj 23. oktobra 2003. godine, donela je Odluku o osnivanju Vojvođanske akademije nauka i umetnosti i formirala Matičnu komisiju sastavljenu od priznatih naučnih radnika iz zemlje i inostranstva, sa zadatkom da raspiše konkurs i iz podnetih prijava izabere prvih 15 članova novoformirane akademije. Nakon toga u tri izborna ciklusa VANU je izabrala još 14 članova. Neki su u međuvremenu preminuli, pa danas VANU ima 20 članova. To su: Rudolf Kastori, Julijan Tamaš, Milorad Miloradov, Endre Pap, Branimir Gudurić, Miloš Tešić, Jožef Salma, Lajoš Genc, Vukadin Leovac, Srbislav Denčić, Livija Cvetićanin, Slobodanka Latinović, Radomir Folić, Ištvan Bikit, Pero Zubac, Svetozar Nićin, Jovan Komšić, Tomislav Ketig, Miroslav Štatkić i Sava Halugin. Prvi predsednik i generalni sekretar bili su Julijan Tamaš i Miloš Tešić, a zatim su te dužnosti obavljali Endre Pap i Branimir Gudurić.

Neki rezultati rada VANU: U periodu od 2004. do 2014. godine mala grupa akademika od 15-20 članova objavila je: 54 naučna dela ili monografije, 37 poglavlja uglavnom u međunarodnim monografijama, 245 radova u međunarodnim časopisima sa SCI liste, 386 radova na međunarodnim naučnim skupovima, 28 uvodnih izlaganja po pozivu na međunarodnim naučnim skupovima, 182 rada u domaćim naučnim časopisima, 129 predavanja po pozivu u raznim domaćim i međunarodnim institucijama i skupovima.

Osporavanje: Ustavni sud proglasio je 2013. godine neustavnim veći broj članova Statuta Autonomne pokrajine Vojvodine, među kojima i odredbu Člana 17. o osnivanju VANU. U međuvremenu članovi VANU su nastavili svoje aktivnosti u jako otežanim uslovima.

Budućnost: Vlada AP Vojvodine utvrdila je 20. maja 2015. Predlog pokrajinske skupštinske odluke o osnivanju javne ustanove Vojvođanske akademije nauka, umetnosti i kultura (VANUK), koji će biti upućen Skupštini APV na usvajanje. Javna ustanova VANUK osniva se u ciju unapređenja oblasti nauke, umetnosti i kulture, na teritoriji Pokrajine, a njen rad se zasniva na principima i tradicijama organizovanja naučne, umetničke i kulture delatnosti savremenog evropskog prostora. Radom VANUK stvaraju se, između ostalog, uslovi za obezbeđenje ravnopravnosti i poštovanja kultura nacionalnih manjima koje postoje u APV.

Nauka , kultura i umetnost davno su prevazišli okvire granica nacija i država i postali svetski proces koji omogućava brži, svestrani razvoj čovečansta. Stav „Jedna nacija, jedna država, jedna akademija“ davno je prevaziđen u evropskom i svetskom prostoru. Primer su akademije u nekim evropskim državama: Belgija (5), Nemačka (24), Italija (10), Španija (2), Estoniji (2), Finska (5), Francuska (4), Litvanija (2), Norveška (3), Poljska (3), Rusija (2 a jedna od njih sa 5 grana), Švajcarska (4), Švedska (4), Ujedinjeno kraljevstvo (4).

Kao i VANU, VANUK će biti regionalna, radna akademija. Nije posredi status vrhunske nacionalne institucije, počasne, sa privilegijama i apanažama njenih članova, što je slučaj sa SANU. VANU nikada i nigde nije isticala bilo kakvu državnost i zatvorenost u nacionalne okvire, već otvorenost prostora Vojvodine i Srbije prvenstveno za saradnju sa zemljama okruženja i Evrope. Akademija je po definiciji udruženje visokoobrazovanih građana – naučnika i umetnika koji se okupljaju radi razmene ideja i razmatranja rezultata naučnog rada. Državnost i nacija nikako se, među znalcima, ne vezuju za Akademiju. Rad akademija po pravilu finansiraju države, pokrajine, gradovi i privatna lica radi unapređenja nauke i života, a ne prevashodno određenih političkih ciljeva.

Kao i za VANU, i za VANUK će uzor organizovanja, naučnog i umetničko-kulturnog angažmana biti iskustva većeg broja regionalnih akademija širom Evrope, koje gaje otvorenost prema svim naučnicima, istraživačima kulturnim radnicima i umetnicima bez obzira na državu, naciju, religiju i regiju kojoj pripadaju.

VANU ima razvijenu naučnu i kulturnu saradnju sa nizom akademija u okruženju. Neki članovi VANU su i članovi akademija iz okruženja. Na tu činjenicu ponosni su svi članovi VANU, kao i njen osnivač.

Pozdravili bismo i slučajeve da neko od članova VANU, zahvaljujući izuzetnim kompetencijama koje nesporno imaju, bude izabran u SANU. Naročito bismo pozdravili gestove tolerancije i spremnosti vrhunske nacionalne institucije nauke i umetnosti na dijalog i saradnju sa regionalnom akademijom (VANUK) na projektima od interesa za Pokrajinu i Republiku. To bi, na svoj način, bio respektabilan pokazatelj prihvatanja evropskih demokratskih vrednosti i prakse dijaloga, saradnje, supsidijarnosti, upravljanja na više nivoa…

Najzad, ali ne i najmanje važno, regionalna akademija (VANU) priznata je od strane Sekretarijata EU u Briselu kao subjekt koji ima mogućnosti učešća na svim konkursima za naučnoistraživačke projekte koje finansira EU.

Osvrt na kampanju nekih javnih glasila
1. Neka štampana javna glasila, koja sebe smatraju nezavisnim i objektivnim (Novosti, Dnevnik, Politika) u svojim napisima bez ikakvog osnova omalovažavaju VANU i njene članove nazivajući ih „Pajtićevim“, kao da je ta institucija privatno vlasništvo gosp. Pajtića a članovi VANU njegovi trabanti i podanici. Novinarska udruženja bi trebalo ozbiljno da razmotre ovakva neodgovorna i zlurada delovanja novinara i njihovih glasila.
2. Svedoci smo da načela postojećeg Ustava R. Srbije masovno krše i centralna vlast R. Srbije i brojni ostrašćeni kvazi političari, razna novinska glasila pa čak i Izvršni odbor SANU nazivajući pokušaj firmiranja VANUK „političkom igrom“ iako niko nikad iz VANU nije stavove SANU nazivao političkom igrom ili nekim sličnim pogrdnim rečima. No to je pitanje morala onih koji smatraju da su najviša vlast u zemlji i da mogu gaziti sva ljudska i građanska prava drugih pa čak i pravo na bavljenje naukom i tehnološkim razvojem jedne regije u zemlji.
Po srpskom običaju kad ga neko pita „šta želi“ odgovara „nek komšiji crke krava“.